Od Neretve do Mediterana: Mediteranski brevijar Predraga Matvejevića

O Matvejeviću sam već jednom pisala – tačnije o njegovoj knjizi Kruh naš (tekst možete pročitati OVDJE), ali to mi očito nije bilo dovoljno, tako da evo još jednog.

Mediteranski brevijar još je jedna Matvejevića knjiga pisana stilom koji u isto vrijeme može da vas osvoji količinom informacija koje se vrlo ležerno navode i provlače kroz cjelokupno tkivo teksta, ali i da probudi osjećaj frustracije, jer ste sigurni da ni polovinu informacija koje upijete nećete zadržati nakon tog jednog čitanja. Ovo je knjiga u kojoj se znanje i doživljaj stalno prepliću i prožimaju, kao i lično iskustvo i posredna saznanja. Slike su dopuna tekstu, a sam tekst je mješavina iskustvenog, mitskog, istorijskog, književnog, etimološkog, kulturološkog, enciklopedijskog…

2016-12-13 11.42.50 1.jpg

Šta se konkretno može naći među koricama ove knjige? Sve što je u široj ili užoj vezi sa Mediteranom. Ulogu svojevrsnog uvodnika ima Magrisov tekst Za filologiju mora, u kojem se navodi sljedeće:

Glas koji dolazi iz Srednje Evrope – iz kontinentalnog svijeta, sa širokih hrvatsko-panonskih nizina – napisao je, evo, genijalnu knjigu o Mediteranu, nepredvidivu i blistavu, koja jednako obogaćuje kulturnu historiografiju kao i književnost o moru s njenim tisućljetnim bogatstvima, koja su ravna blagu potonulome u morske dubine.

Kultura i povijest izravno se uvode u stvari, u kamen, u bore na licima ljudi, u okus vina i ulja, u preljeve valova. Matvejević nastoji obuhvatiti Mediteran, prepustiti se čari te riječi, ali i strogo odrediti značenja, te povući granice i ustanoviti međe.

U svakom od dijelova ove knjige sadržano je čitavo more podataka raznorodne prirode. Može se tako u knjizi naći podatak o etimologiji riječi otok i ostrvo, ali i popis pojedinih mediteranskih ostrva sa njihovim  određenim posebnostima. Svoje mjesto u knjizi našle su i priče o brodovima i najsitnijim detaljima koji se s njima dovode u vezu, pravljenje katrana, način psovanja i formiranja psovki uz obalu i unutrašnjosti, kratki istorijat psovke i njeno širenje, razne biljke i proizvodi koji se od njih dobijaju, priče o Odiseji i pravljenju mapa, slike ruža vjetrova od 4. do 16. vijeka i još mnogo (ali zaista mnogo) toga.

2016-12-13 11.42.49 1.jpg

Građa u knjizi podijeljena je u tri dijela, gdje je u prvom dijelu akcenat stavljen na opise, u drugom na slike, a u trećem na pojmove, a sve to, kako i sam autor navodi, odgovara riječima sadržanim u naslovima tih dijelova: brevijar, karte i glosar.

Dio o pojmovima, što je i posljednji dio knjige, završava opaskom o protoku vremena i dinamičnosti jezika, tj. o promjenama značenja riječi – o odnosu grčkog artos i psomi, hydor i nero, oinos i krassi:

I kruh, i vino, i voda promijenili su imena. More je ostalo isto: thalassa. Mediteran je jedan, rekao bih glosator, njegovi se izrazi razlikuju.

Advertisements

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se / Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se / Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se / Promeni )

Google+ photo

Komentarišet koristeći svoj Google+ nalog. Odjavite se / Promeni )

Povezivanje sa %s