Pet najčitanijih tekstova u 2016. godini

Da, možda malo kasnim sa objavom ovog tipa, ali neka je. Neka posluži kao pregled onoga što se najviše čitalo prošle godine ovdje, a januar još traje (nije da smo se zaista i potpuno odvojili od prošle godine, za to služi tek februar). Nekome će ovo poslužiti kao podsjetnik na ono što se možda već i zaboravilo, neko neće ni pogledati, neko će vidjeti nešto novo, nešto što se možda propustilo.

Kad sam pogledala statistike i obratila pažnju na objave s najviše pregleda, ispostavilo se da je riječ o mješavini svega i svačega što se u ovoj maloj online svaštari može naći – tekstova o knjigama, tekstova o zanimljivim idejama i projektima do kojih dođem švrljajući po  beskraju interneta, ali i onih Pet za pet tekstova, redovnih (ok, znam da nije baš najredovnije) mjesečnih preporuka. Bilo je tu i tekstova objavljenih prošle godine, ali i nekih starijih.

5. Pet za pet, oktobarsko izdanje

pet-za-pet-4

Na petom mjestu našlo se oktobarsko izdanje mjesečnih preporuka, a u njima predstava Nebeski odred (Srpsko narodno pozorište, Novi Sad), novi album Solange Knowles, koji i dalje slušam svaki put kad ne znam šta bih pustila i maksimalno uživam, serija Westworld (sjećam se da sam u trenutku pisanja ovog posta odgledala tek tri epizode, ali svaku po dva puta; sada sam seriju već pogledala, ali moje oduševljenje nije ništa manje), treći broj almanaha Književna fantastika i jedan divan profil na Instagramu – mikimiljian – posvećen porodici, Firenci, šarenilu.

4. Saramagovo „Slepilo“

123456

Julski tekst o Saramagovoj knjizi Slepilo našao se na četvtom mjestu po broju čitanja (ili barem pregleda). Riječ je o knjizi sazdanoj na priči koja prati živote likova iz nekog grada koji iznenada zahvata neobjašnjiva epidemija „bijelog“ sljepila. Likovi različitih godina, profesija i interesovanja bivaju povezani ovom nesrećom koja ne štedi nikoga (ili skoro nikoga). Svi u jednom trenutku gube vid, ispred sebe vide samo bijelo i ne znaju kako ih je to nešto zahvatilo i kada će (ako će ikada) proći. Njihovi naredni postupci određeni su upravo situacijom u kojoj su se našli i čitaocima se daje na uvid odnos stalnosti i promjenljivosti ljudske prirode. Koga zanima i ko je propustio priču o ovoj knjizi, sad može da se upozna ili podsjeti, a u tekstu je svoje mjesto našao i film sniman po ovoj knjizi –  Blindness iz 2008. godine.

3. Happiness is ili crtanje sreće

2a583-a0357b9ceec0afbd3de40635837ef56c_large

Tekst iz 2014. godine, posvećen je projektu koji su pokrenuli Lisa Swerling i Ralph Lazar, supružnici rođeni u Južnoj Africi. Naime, pokrenuli su sajt Last Lemon, koji je oblikovan tako da predstavlja jedan vid kreativnog studija koji objedinjuje različite projekte kojima su se Lisa i Ralph posvetili: Me-Without-You, Harold’s Planet, Vimrod, Mahoney te onaj koji je meni i privukao pažnju i bio polazna tačka za pisanje ovog teksta – Happiness is (zbir jednostavnih crteža objedinjenih idejom da svaki od njih treba da bude ostvaren kao vizuelno uobličenje onoga što različiti ljudi smatraju srećom).

2. Pet za pet, avgust i septembar

pet-za-pet-2

Još jedna objava posvećena preporukama. Ova objava objedinila je neke od najzanimljivijih stvari do kojih sam došla u avgustu i septembru 2016. godine. Tu su se našli: Book Crossing, Lagunina edicija Savremenice, sa posebnim osvrtom na knjigu Jelene Dimitrijević Sedam mora i tri okeana, sajt Playjudgey.comBartonov film Miss Peregrine’s Home for Peculiar Children i jedan čaj – od badema i cimeta.

1. Kad fotografije (do)pričaju priču: Dom gospođice Peregrin za čudnovatu decu

Processed with VSCO

Definitivno najčitaniji tekst posvećen je knjizi (i to me posebno raduje). Riječ je o tekstu o prvom dijelu trilogije posvećene gospođici Peregrin i njenim čudnovatim štićenicima. Pisala sam i o nastavcima, ali izgleda da taj tekst, kao ni moji utisci o drugom i trećem dijelu, nije nešto što je zanimljivo kao ova početna stavka. Ono što čini srž same priče jesu neobični događaji i doživljaji u životu jednog običnog (pogađate, kasnije se ispostavlja da ni on nije baš tako običan) dječaka. Djeca čija se čudnovatost ogleda u moćima koje posjeduju i koje ih čine posebnima, ali izolovanima u odnosu na ostatak „normalnog“ svijeta (a te moći se kreću od nevidljivosti, nevjerovatne snage i levitiranja pa do mogućnosti davanja života neživim (ili umrlim) stvarima i kontrolisanja protoka vremena i vremenskih petlji – ovo posljednje nije baš rezervisano za djecu, već za njihove zaštitnike, upraviteljke domova u kojima se nalaze) vjerovatno su najzanimljiviji i najčudesniji dio priče, ali i najkritikovaniji. Fotografije su definitivno ono što me privuklo ovoj knjizi. Kako se navodi i u samoj knjizi, riječ je o autentičnim fotografijama koje su poslužile kao baza i dopuna priči. Koga zanima više – link vodi do čitavog teksta.

Advertisements

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se / Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se / Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se / Promeni )

Google+ photo

Komentarišet koristeći svoj Google+ nalog. Odjavite se / Promeni )

Povezivanje sa %s